Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, gotovo 800 milijuna ljudi (skoro 10% populacije) širom svijeta pati od autoimunih ili imunološki posredovanih bolesti, što predstavlja veliki zdravstveni izazov na globalnoj razini. Ova grupa bolesti, u kojoj imunološki sustav pogrešno napada vlastito zdravo tkivo, uključuje više od 80 različitih stanja, od dijabetesa tipa 1 i reumatoidnog artritisa do Crohnove bolesti, multiple skleroze i lupusa. Iako trajno izlječenje uglavnom nije moguće, za kontrolu bolesti i ublažavanje simptoma često se učinkovito koriste kortikosteroidi – moćni lijekovi koji smanjuju upalu i suzbijaju imunološki odgovor. Međutim, upotreba kortikosteroida ima i svoju negativnu stranu: neugodne i neželjene simptome.
Kortikosteroidna terapija može se koristiti topički i sistemski, primjerice u obliku krema (betametazon), inhalacija (budesonid, flutikazon), tableta (deksametazon, prednizon, hidrokortizon) ili intravenozne terapije (deksametazon, metilprednizolon).
Različiti kortikosteroidi imaju različitu jakost i aktivnost i dok svaki od navedenih lijekova ima svoju indikaciju u liječenju, upotreba kortikosteroida sa sobom nosi i cijeli niz mogućih nuspojava i opasnosti, zbog čega je neophodno tragati za novim terapijama.
Poliklinika Solmed specijalizirana je za klinička ispitivanja te pacijenti kod nas imaju pristup najnovijim terapijama za koje se očekuje veća učinkovitost, manje nuspojava i/ili da imaju jednostavniji način primjene od postojećih terapija.
Uloga kortikosteroida u kontroli autoimunih ili imunološki posredovanih bolesti
Kortikosteroidi su lijekovi koji imitiraju djelovanje hormona proizvedenog u nadbubrežnoj žlijezdi te su ključni igrači u liječenju mnogih bolesti. Njihov glavni zadatak u terapiji je suzbijanje prekomjerne aktivnosti imunološkog sustava, što rezultira smanjenjem upale i ublažavanjem simptoma. Kratkoročno uzimanje kortikosteroida tipično je usmjereno na brzo ublažavanje simptoma. U toj fazi koristi od lijeka obično nadmašuju potencijalne rizike jer su na početku nuspojave zanemarive, a pacijenti vrlo brzo doživljavaju poboljšanje. To može biti ključno u upravljanju akutnim pogoršanjima autoimunih ili imunološki posredovanih bolesti.
Međutim, dugoročno uzimanje kortikosteroida može predstavljati izazov zbog potencijalnih nuspojava i komplikacija. Iako su kortikosteroidi učinkoviti, njihova dugotrajna upotreba može dovesti do niza neželjenih učinaka.
Opasnosti povezane s uzimanjem kortikosteroida
Nuspojave i komplikacije koje proizlaze iz uzimanja kortikosteroida mogu varirati od blagih i prolaznih do ozbiljnih i dugotrajnih, posebno kada je riječ o dugoročnoj terapiji.
Kratkoročne nuspojave obično su manje ozbiljne i često se smanjuju ili nestaju nakon prekida liječenja, a one mogu uključivati:
- Povećanje šećera u krvi, što može biti posebno značajno za osobe s dijabetesom.
- Povećani apetit i debljanje.
- Promjene raspoloženja ili ponašanja, uključujući nesanicu, depresiju, razdražljivost ili euforiju.
- Povećan rizik od infekcija zbog suzbijanja imunološkog sustava.
Dugoročno uzimanje kortikosteroida može dovesti do ozbiljnijih komplikacija, što zahtijeva pomno praćenje i upravljanje od strane liječnika. Neke od potencijalnih dugoročnih komplikacija uključuju:
- Osteoporoza, ili slabljenje kostiju, što povećava rizik od prijeloma.
- Adrenalna insuficijencija, stanje u kojem nadbubrežne žlijezde ne proizvode dovoljno kortizola, što može biti opasno u trenutku povećane potrebe za kortizolom, primjerice tijekom bilo koje ozbiljnije infekcije.
- Katarakta i glaukom, koji mogu utjecati na vid.
- Hipertenzija (visoki krvni tlak) i druge kardiovaskularne komplikacije.
- Šećerna bolest (steroidni dijabetes).
S obzirom na ove potencijalne nuspojave i komplikacije, ključno je da liječenje kortikosteroidima bude pažljivo nadzirano.
Alternative kortikosteroidima: Inovativni pristupi liječenju autoimunih i imunološki posredovanih bolesti
Kortikosteroidi su lijekovi koji imaju brzi učinak u smanjenju boli i upale, ali osim što imaju cijeli niz opasnih nuspojava njihov nedostatak je i što djeluju samo na simptome. Zato su nove opcije liječenja, biološki lijekovi ili ciljane terapije, usmjerene na razumijevanje uloge imunosnog sustava u nastanku bolesti. Vrlo često se pored liječenja standardnom i ciljanom terapijom spominju i nekonvencionalni tretmani kao što su očuvanje zdravih životnih navika, redovitu tjelovježbu i pravilnu prehranu. Bitno je napomenuti da su ovi pristupi korisni u kontroli simptoma, ili poboljšanju kvalitete života kod nekih osoba, ali ih se ne smije smatrati zamjenom za medicinske tretmane.
Zato u Poliklinici Solmed, između ostalog, ciljano tražimo bolje i uspješnije metode liječenja autoimunih i imunološki posredovanih bolesti u odnosu na standardno liječenje kortikosteroidima.
Naši liječnici napravili su uvid u napretke koji su ostvareni unutar njihovih disciplina:
prof. dr. sc. Asja Stipić Marković, dr. med.
Imunologija
Napredak imunologije omogućio je uvid u funkciju i strukturu imunokompetentnih stanica i njihovih mnogobrojnih glasničkih molekula pomoću kojih međusobno izmjenjuju informacije. Ta otkrića su se vrlo brzo primijenila u kliničkoj medicini pa je do danas sintetiziran veliki broj tzv. pametnih lijekova koji su usmjereni ciljano na pojedina specifična mjesta imunološke kaskade za razliku od tradicionalnog liječenja kod kojega je imunosupresivnim lijekovima blokiran sveukupni imunološki odgovor. Nadvladati kompleksne strategije imunološke obrane i zaustaviti patološke procese a istovremeno ne prouzročiti nove štetne posljedice lijekova cilj je moderne medicine i sve veća potreba u svakodnevnom kliničkom radu.
Imunosupresivna terapija je ključni dio liječenja mnogih imunološki posredovanih bolesti (uključujući dermatomiozitis, Syogrenov sindrom, sklerodermiju, sistemski eritemski lupus, reumatoidni artritis, psorijatični artritis). Sve navedene bolesti su uzrokovane pojačanim odgovorom imunološkog sustava na molekule koje su dio zdravih ljudskih stanica. U većini slučajeva imunološki sustav stvara protutijela na molekule koje smatra neprijateljskima. Ta protutijela onda cirkuliraju cijelim organizmom i traže pojedinu molekulu, a kada se na nju vežu, uništavaju ne samo tu molekulu već i cijelu stanicu u kojoj se ta molekula nalazi. Pojedine autoimune bolesti su usmjerene na molekulu koja se nalazi isključivo u stanicama jednog organa, međutim u većini imunoloških bolesti , takve molekule su prisutne u gotovo svakoj stanici organizma. Primjerice, bolest Hashimotov tireoiditis nastaje zbog protutijela na molekulu (enzim) tireoidnu peroksidazu, koja je prisutna samo u stanicama štitnjače. Stoga ta bolest može uzrokovati samo uništenje stanica štitnjače i tako usporiti njezin rad, odnosno uzrokovati hipotireozu. No primjerice u sistemskom eritemskom lupusu imamo protutijela koja se vežu na molekule koje se nalaze u jezgri svake stanice. Stoga je lupus bolest s “tisuću lica”. Na početku se može manifestirati crvenilom kože lica, potom može uzrokovati simptome artritisa, a na kraju može oštetiti i pluća i bubrege. Upravo jer mnoge od ovih bolesti mogu zahvatiti svaki organ, često je jedina metoda liječenja takozvana široka imunosupresivna terapija kojoj je cilj u cijelosti potisnuti rad imunološkog sustava. Naravno da potiskivanje cjelokupnog imunološkog sustava nikada ne može biti dobro, no u ovom slučaju biramo manje zlo i radije preporučimo terapiju metotreksatom ili azatioprinom nego kortikosteroidima. No imunološke bolesti je često veoma teško kontrolirati, zbog čega uglavnom posežemo za kortikosteroidima jer jednostavno bez njih ne možemo staviti bolest pod kontrolu.
Kod kratkih kura liječenja neželjena djelovanja kortikosteroida su prihvatljiva naspram dobrobiti za bolesnika iako treba i tu pratiti nuspojave izazvane lijekom. Zbog toga plan liječenja ima stupnjeviti pristup, najprije u inicijalnoj fazi kortikosteroidi kojima se uspostavlja brza kontrola nad simptomima, a nakon toga u optimalnom času, počinje uvođenje druge linije, novih imunosupresora uz koje je moguće smanjivanje doza kortikosteroida.
S vremenom, se i pacijenti i njihovi liječnici naviknu na prisustvo kortikosteroida u terapiji i obje strane se osjećaju nelagodno kada lijek treba maknuti iz terapije. Ovaj strah je u novije vrijeme često neopravdan, jer imamo na raspolaganju brojne biološke lijekove koji su često i učinkovitija opcija od kortikosteroida, te imaju manje nuspojava.
Napretkom tehnologije proizvodnje tzv. monoklonskih protutijela koji ciljaju određenu molekulu stvorena je mogućnost sinteze bioloških, „pametnih” lijekova. Cilj takvog lijeka je blokirati smjer imunološke reakcije bez utjecaja na druge stanice organizma i tako smanjih nuspojave.
Pristup ovim lijekovima ponekad može biti otežan jer brojni biološki lijekovi registrirani za primjerice reumatoidni artritis, ne moraju biti registrirani i za sistemski eritemski lupus. Upravo u ovom slučaju, klinička ispitivanja mogu biti dobra opcija osiguravanja biološke terapije pacijentima.
U modernoj imunologiji te holističkom pristupu bolesniku, uz dugogodišnje iskustvo te poznate opsežne i ozbiljne nuspojave, kortikosteroidna terapija ostaje rezervirana samo za početno liječenje, odnosno liječenje akutnih egzacerbacija bolesti. Poliklinika Solmed je uočila neispunjene potrebe za prijenosom znanja u praksu i novim ciljanim terapijama te se specijalizirala za klinička ispitivanja novih lijekova što bolesnicima daje šansu dodatnog liječenja kao alternativu kortikosteroidima.
Provjerite jeste li kandidat za pristup novim opcijama liječenja – ispunite upitnik:
doc. dr. sc. Iva Blajić, dr. med.
Dermatologija
Kortikosteroidi su široko korišteni u dermatologiji zbog njihove sposobnosti moduliranja imunoloških odgovora i suzbijanja upale. Koriste se za liječenje blažih promjena na koži poput ekcema, ali i težih autoimunih bolesti poput psorijaze. Međutim, racionalna upotreba kortikosteroida ključna je zbog potencijalnih nuspojava kako u smislu promjena na koži (atrofija kože, telangiektazije, strije) tako i sistemskih (metabolički poremećaj, adrenalna insuficijencija, osteoporoza).
Topički kortikosteroidi često su prvi lijek izbora za širok spektar poremećaja na koži. Kod težih ili recidivirajućih slučajeva, sistematska terapija kortikosteroidima može biti opravdana, no važno je pažljivo pratiti nuspojave. Iako topička terapija kortikosteroidima ne uzrokuje tako visoke doze kortikosteroida u krvi kao sistemska, često se radi o visoko potentnim topičkim kortikosteroidima koji itekako mogu uzrokovati neželjene posljedice. Prije svega ovdje mislimo na razvoj adrenalne insuficijencije. Naime, čak i male doze kortikosteroida koje prijeđu iz kože u krv, dovoljne su da potisnu normalno lučenje adrenokortikotropnog hormona (ACTH) u hipofizi koji stimulira lučenje kortizola u nadbubrežnim žlijezdama. Ako nemamo dovoljno ACTH, nemamo dovoljno ni kortizola. U trenucima kada je naš organizam u dobroj formi i kad nema posebnog napora, manjak kortizola možemo osjetiti samo kao blagi pojačani umor. No u trenutku kada obolimo od primjerice bakterijske upale pluća, zbog adrenalne insuficijencije možemo i umrijeti. Naime, tijekom ozbiljne upale u organizmu potrebno je višestruko snažnije lučenje kortizola kako bi se osiguralo dovoljno glukoze u krvi da stanice imunološkog sustava imaju dovoljno energije za borbu protiv bakterija, ali i dovoljno proteina od kojih se stvaraju nova bijela krvna zrnca. Ovo stanje često biva zaboravljeno jer je topikalna primjena kortikosteroida i primjena malih doza sustavnih kortikosteroida postala doista proširena pojava. Za razliku od klasičnih imunoloških bolesti, u dermatologiji postoji široki spektar biološke terapije koja cilja samo pojedine segmente imunološkog sustava, no dovoljno je učinkovita u liječenju pojedinih bolesti.
Dodatno, trenutno se ispituje učinkovitost brojnih bioloških lijekova i malih molekula (JAK inhibitori i dr.) u liječenju bolesti koje se do sada nikada nisu liječile takvom terapijom, kao što je primjerice alopecija, čije se liječenje uglavnom baziralo na topikalnoj terapiji kortikosteroidima.
Moderna terapija koja cilja na točno određene faktore u imunološkom sustavu, mogla bi biti dugo traženi spas za brojne dermatološke bolesnike.
Provjerite jeste li kandidat za pristup novim opcijama liječenja – ispunite upitnik:
- Alopecija areata
- Atopijski Dermatitits
- Atopijski dermatitis u djece
- Dermatomiozitis
- Gnojni hidradenitis
- Sistemski eritemski lupus
Dominik Kralj, dr. med.
Gastroenterologija
Smatra se kako od kroničnih i upalnih bolesti crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, celijakija) boluje 0,5 posto europske populacije, a broj novodijagnosticiranih pacijenata je stalno u porastu. Simptomi su vrlo ozbiljni i neugodni, a zbog slabog učinka imunosupresivne terapije u liječenju ovih bolesti, liječnici su često primorani propisivati kortikosteroidnu terapiju, koja se često ordinira ciklički, kakva je i sama bolest, u smislu izmjenjivanja remisije i relapsa. U praksi to najčešće znači da se u akutnom pogoršanju bolesti ordiniraju više doze kortikosteroida s tendencijom smanjivanja kako se stanje poboljšava, međutim u novom pogoršanju se opet poveća doza, odnosno ponovno se uvodi kortikosteroidna terapija te se ulazi u začarani krug. S obzirom na navedeno, kortikosteroidi nikako ne bi trebali biti kronična terapija jer s vremenom gube učinkovitost te uzrokuju brojne nuspojave. Njihova je svrha uvesti bolesnika u remisiju, ali ju ne mogu održavati.
Standardna imunosupresivna terapija u gastroenterologiji pomaže u regulaciji bolesti, no također ima limitiran učinak te izražene nuspojave. Razvojem ciljane biološke terapije, remisija bolesti se postiže u većeg broja bolesnika s manje izraženim nuspojavama, no nužne su redovite kontrole liječnika specijalista i pažljivo kliničko praćenje bolesnika. Klinička ispitivanja lijekova omogućuju razvoj lijekova brzog i učinkovitog djelovanja, jednostavan način primjene te visok sigurnosni profil.
Također je bitno napomenuti da promjena stila života, a napose prehrambenih navika, uvelike pridonosi boljoj regulaciji bolesti.
Provjerite jeste li kandidat za pristup novim opcijama liječenja – ispunite upitnik:
Budućnosti liječenja autoimunih ili imunološki posredovanih bolesti
Mogućnosti za pacijente s autoimunim i imunološki posredovanim bolestima značajno su se proširile i poboljšale napretkom medicine. Uvođenje inovativnih terapija, dublje razumijevanje međuodnosa imunološkog sustava i bolesti te prilagodba liječenja specifičnostima svakog pacijenta, postavljaju temelje za novu eru u liječenju ovih kompleksnih stanja. Nastavak istraživanja i kliničkih ispitivanja ključan je za napredak u razumijevanju i terapiji autoimunih bolesti.
Pored konvencionalnog pristupa liječenja standardnom i ciljanom terapijom, sve češće se spominju i nekonvencionalni (sveobuhvatni) tretmani, poput promjene prehrane, dodataka prehrani i psiholoških intervencija koje su usmjerene na smanjenje razine psihološkog stresa. Ne možemo naravno tvrditi da ćemo izliječiti bolest samo promjenom prehrane ili smanjenjem psihološkog stresa, no znamo kako su i ove nekonvencionalne metode komplementarne standardnom liječenju i mogu poboljšati njihovu učinkovitost. Primjerice, kod većine ljudi bolja kontrola simptoma zapaža se promjenom prehrambenih navika. Ne postoji jedinstvena dijeta, ali određene prilagodbe prehrane mogu pomoći. Naprimjer, protuupalna dijeta – hrana bogata antioksidansima, omega-3 masnim kiselinama i vlaknima, uz smanjenje unosa prerađene hrane, zasićenih masti, mliječnih proizvoda i glutena, može pomoći u smanjenju upale. Također, dodatak većih doza vitamina D ili dodatak selena pacijentima sigurno neće škoditi.
Liječnici Poliklinike Solmed znaju važnost holističkog pristupa svakoj bolesti. No uz holistički pristup i standardnu terapiju su u toku s najnovijim spoznajama svjetske medicine. Samim time su često u prilici ponuditi svojim pacijentima nadstandard u liječenju. Sa svojim angažmanom u kliničkim ispitivanjima i predanošću inovacijama, igraju važnu ulogu u tom procesu nudeći pacijentima pristup najnovijim terapijama koje bi mogle zamijeniti ili nadopuniti tradicionalnu upotrebu kortikosteroida.
Za pacijente koji se liječe kortikosteroidima, ključno je da budu dobro informirani o svojim opcijama, da aktivno sudjeluju u donošenju odluka o svom zdravlju i da održavaju otvorenu komunikaciju sa svojim liječnikom. U konačnici, budućnost liječenja autoimunih ili imunološki uvjetovanih bolesti izgleda obećavajuća, s kontinuiranim napretkom u znanosti, tehnologiji i pristupima liječenju.
