Što je celijakija?
Celijakija je bolest za kojom je interes u posljednja dva desetljeća jako uznapredovao, a samim time i prevalencija bolesti je u porastu u navedenom razdoblju. Da li je tome kriv Novak Djoković, da li smo mi bolji liječnici ili jednostavno celijakije više ima? Odgovor na ovo pitanje je složen, dakako, celijakija je među nama postojana i prije Novaka, i prije seroloških testova, ali s vremenom, napretkom tehnologije, medicine kao struke te pojedinaca koji šire svijest o samoj bolesti došlo je do toga da se o celijakiji više promišlja, više se testira, a u konačnici i više se dijagnosticira.
U osnovi, celijakija je preosjetljivost organizma na gluten, odnosno dolazi do reakcije organizma nakon konzumacije prehrambenih proizvoda koji sadržavaju gluten. Bolest prvenstveno pogađa tanko crijevo, te time mu ometa njegov rad i funkciju. Daljnje posljedice mogu biti u vidu osteoporoze, anemije, bolesti zglobova, kožnih promjena, manjka pojedinih vitamina i minerala u serumu ali u konačnici bolest je vezana na disfunkciju crijeva i paletu komplikacija posljedično tome. Posljedice bolesti mogu biti blage, pa sve do po život opasnih komplikacija u sklopu refraktorne celijakije, odnosno razvoja limfoma posredovanog enteropatijom. Jačina reakcije organizma kod celijakije je raznovrsna (od burnih reakcija u vidu grčeva i proljeva, do tzv. „silent“ celijakije koja može ostati godinama neprepoznata). Jednako tako, količina unesenog glutena da izazove tegobu nije kod svih bolesnika jednaka (kod pojedinaca gluten u tragovima može izazvati reakciju).
Potvrda celijakije u odrasloj dobi najčešće se sastoji od dvije faze, serološkog pozitiviteta te potom potvrde putem uzimanja uzorka sluznice dvanaesnika prilikom gastroskopije. Najčešće se određuju anititijela na tkivnu tranglutaminazu (anti-tTg), zatim endomizijska protutijela (EMA) i/ili protutijela na deamidirani peptid glijadina (DGP). U patofiziološkom smislu najpoznatija je uloga protutijela tkivne transglutaminaze TG2 koji je zaslužan za barem dvije funkcije: ciljni autoantigen u imunološkom odgovoru te pojačivač imunostimulacijskog odgovora kod konzumacije glutena.
Liječenje
Liječenje celijakije sastoji se u tome da se potpuno ukine gluten iz prehrane i samim time „resetira“ crijevo nakon određenog vremena te prilagodi na svoj normalni rad.
Ono što nas iskustvo danas uči jest da kod nekih vrlo brzo, dok kod drugih tek polako i postepeno dođe do smirivanja tegoba i oporavka funkcije crijeva, kako kliničke tako i na staničnoj razini. Slabo reaktivna celijakija, odnosno sporiji reaktori na prekid unosa glutena su obično bolesnici kod kojih se celijakija otkrije u odrasloj dobi.
Za liječenje celijakije vrlo je bitna suradnja liječnika i bolesnika, bolesnikova motiviranost, bolesnikova želja za boljitkom, redovito odlaženje na kontrole i pažnja o vrsti hrane koju bolesnik jede.
U novije vrijeme (sukladno tome koliko se povećao broj novootkrivenih slučajeva u odrasloj dobi) sve više se susrećemo s pojmom sporo-reaktivne celijakije, refraktorne celijakije i celijakije s perzistirajućim simptomima.
Ono što je bitno za napomenuti jest da prije daljnjeg postupanja moramo razlučiti da li se uistinu radi o celijakiji kao bolesti, da li bolesnik možda nesvjesno u određenim namirnicama ima ingestiju glutena (makar u tragovima) i da li uz celijakiju možda postoji i druga pridružena bolest (primjerice sindrom iritabilnog crijeva koji unatoč sustezanju od glutena može imitirati tegobe celijakije i bez farmakološke terapije bolesnik neće osjećati poboljšanje). Ukoliko su sva ova pitanja negativno odgovorena tada pričamo o nekom od gore navedenih oblika celijakije.
Sporo-reaktivna celijakija je vrsta bolesti koja unatoč prekidu unosa glutena i dalje je neko vrijeme postojana kod bolesnika i bolesnik može imati tegobe i/ili laboratorijski testovi nisu se normalizirali u granične vrijednosti. Sporo-reaktivna celijakija u konačnici uđe u asimptomatsku (bez simptoma) fazu i može proći bez potrebe za farmakološkim dodacima nadležnog gastroenterologa, premda se s vremenom tegobe znaju ponovno javiti. Refraktorna i perzistirajuća celijakija/simptomatologija je teži oblik bolesti i bez upliva gastroenterologa uobičajeno ne dođe do smirivanja tegoba, te unatoč tome što bolesnik nije izložen daljnjem utjecaju glutena neće biti potpuno lišen tegoba ukoliko se ne dodaju pojedini anti-upalni ili imunomudulatorni lijekovi. Refraktorna celijakija je poznat uzročnik limfoma povezanog s enteropatijom i može evoluirati u po život opasnu bolest.
Za istaknuti je da danas postoje i lijekovi koji su inhibitori tkivne transglutaminaze TG2 koji se nalaze u završnim fazama ispitivanja i od kojih bi se moglo dosta očekivati u budućnosti, kod bolesnika koji unatoč prestanku izloženosti glutenu i dalje imaju određenu vrstu tegoba. Završna faza ispitivanja uskoro počinje i uzbuđeni smo kakvi će biti rezultati.
Zaključno, iako možda dobro poznata i u posljednje vrijeme dosta spominjana, celijakija može biti bolest sa tisuću lica i nekada se jako teško prepoznaje, a ponekad i dosta dugo liječi ne bi li se postigao klinički i laboratorijski optimum. Ključ svega, kao i kod svake bolesti, je suradnja bolesnika i nadležnog liječnika kao i bolesnikova educiranost i motiviranost da se zajedničkim snagama postigne život bez tegoba.
Dejan Bakula, dr.med. specijalist gastroenterologije
